Prevremeni porođaj jedan je od najvećih strahova u trudnoći, posebno zato što se često dogodi iznenada. Pod njim se obično podrazumeva porođaj pre 37. nedelje trudnoće. Nekada postoje jasni faktori rizika, ali se dešava i da trudnoća deluje uredno, a da se porođaj ipak pokrene ranije nego što se očekivalo.
Zašto je prevremeni porođaj teško predvideti?
Zbog toga su istraživanja koja pokušavaju da unapred prepoznaju rizik veoma važna. Naučnici sa Univerziteta Ohajo razvijaju test krvi koji bi, prema dosadašnjim rezultatima, mogao da pomogne lekarima da procene kod kojih trudnica postoji veća verovatnoća za prevremeni porođaj. Test još nije deo rutinske nege, ali je privukao pažnju jer se zasniva na promenama u imunom sistemu trudnice.

Ideja je da se ne gleda samo jedan faktor, već način na koji organizam reaguje tokom trudnoće. Istraživači navode da se promene u radu imunog sistema mogu povezati sa rizikom od spontanog prevremenog porođaja. Prema dosadašnjim podacima, test je pokazao visok nivo tačnosti kada se radi pre 20. nedelje trudnoće, ali su ispitivanja i dalje u toku.
Važno je naglasiti da ovo nije test koji trudnice trenutno mogu same da zatraže u domu zdravlja ili privatnoj laboratoriji. On je još u fazi istraživanja i potrebno je vreme da se potvrdi koliko je pouzdan u različitim grupama trudnica.
Šta bi ovakav test mogao da promeni?
Ako se pokaže dovoljno pouzdanim, ovakav test bi u budućnosti mogao da promeni način na koji se prati trudnoća. Trudnice kod kojih se na vreme prepozna povišen rizik mogle bi češće da idu na kontrole, dobiju dodatne savete i budu pažljivije praćene u periodu kada je to najvažnije.
Prevremeni porođaj može biti povezan sa različitim okolnostima, kao što su raniji prevremeni porođaj, blizanačka trudnoća, infekcije, krvarenje, kraći razmak između trudnoća, pušenje, nizak indeks telesne mase pre trudnoće ili nedostatak redovne prenatalne nege. Ipak, nijedan od tih faktora ne znači automatski da će se porođaj sigurno dogoditi pre vremena. Upravo zato lekari traže preciznije načine procene rizika.
Za trudnice je najvažnije da ne paniče zbog novih istraživanja. Ona su korisna jer otvaraju mogućnost bolje prevencije, ali ne zamenjuju redovne preglede. Najbolja zaštita i dalje su redovne kontrole, razgovor sa ginekologom i brzo reagovanje na simptome koji odstupaju od uobičajenog toka trudnoće.
Posebno treba odmah potražiti savet lekara ako se jave bolne i pravilne kontrakcije, curenje plodove vode, krvarenje, jak pritisak u karlici ili bol u donjem delu leđa koji ne prolazi. Takvi znaci ne znače uvek da porođaj počinje, ali u trudnoći ih ne treba ignorisati.
Novi test krvi mogao bi jednog dana da donese više sigurnosti i lekarima i trudnicama. Do tada, najvažnije je pratiti trudnoću, ne preskakati kontrole i svaku sumnju proveriti sa stručnjakom, a ne samostalno donositi zaključke.


