Alergija je preosetljivost imunološkog sistema na određene supstance iz okoline koje su same po sebi bezopasne za većinu ljudi. Te supstance se nazivaju alergeni.
Kada alergična osoba dođe u kontakt sa alergenom, njen imuni sistem pogrešno identifikuje tu supstancu kao opasnu i reaguje preterano. Ovaj odgovor uključuje oslobađanje različitih hemijskih supstanci, poput histamina, što dovodi do pojave karakterističnih simptoma alergije.
Najčešće alergije kod ljudi su:
Alergije na polen (polenska groznica): Reakcije na polen drveća, trava i korova su veoma česte, posebno u proleće i leto. Simptomi uključuju kijanje, curenje i zapušenost nosa, svrab očiju i grla.
Alergije na kućnu prašinu: Reakcija na grinje koje žive u kućnoj prašini prisutna je tokom cele godine. Simptomi su slični polenskoj groznici, a mogu uključivati i otežano disanje.
Alergije na životinjsku dlaku: Reakcije na proteine koji se nalaze u dlakama, pljuvački i urinu kućnih ljubimaca (mačaka, pasa, itd.) su česte. Simptomi mogu biti respiratorni ili kožni.
Alergije na hranu: Neke namirnice češće izazivaju alergijske reakcije kod odraslih, kao što su kikiriki, orasi, riba, školjke, jaja i mleko.
Alergije na lekove: Reakcije na određene lekove, poput penicilina, mogu biti ozbiljne.
Alergije na ubode insekata: Alergijske reakcije na ubode pčela, osa i drugih insekata mogu varirati od blagih lokalnih reakcija do teških, po život opasnih anafilaktičkih reakcija.

Alergije na lateks: Reakcije na prirodni lateks mogu se javiti pri kontaktu sa rukavicama, balonima i drugim proizvodima od lateksa.
Kontaktni dermatitis: Reakcije kože na određene supstance poput metala (nikl), kozmetike, deterdženata i biljaka (otrovni bršljan).
Najčešće alergije kod dece:
Alergije na hranu: Mleko, jaja, kikiriki, orasi, soja i pšenica su među najčešćim alergenima u dečjem uzrastu.
Alergije na kućnu prašinu: Slično kao kod odraslih, grinje mogu izazvati respiratorne probleme kod dece.
Alergije na životinjsku dlaku: Posebno ako postoji kućni ljubimac u domaćinstvu.
Alergije na polen: Postaju češće kod starije dece.
Ekcem (atopijski dermatitis): Iako nije strogo alergija, često je povezan sa alergijskom predispozicijom i može biti pogoršan alergenima iz okoline ili hrane.
Kako držati alergije pod kontrolom:
Kontrola alergija obuhvata nekoliko ključnih strategija:
Izbegavanje alergena: Ovo je najvažniji korak. Ako znate na šta ste alergični, potrudite se da izbegavate kontakt sa tim alergenom što je više moguće. To može značiti promene u ishrani, načinu života ili okruženju.
Lekovi: Postoji nekoliko vrsta lekova koji mogu pomoći u ublažavanju simptoma alergija:
Antihistaminici: Blokiraju dejstvo histamina, supstance koju telo oslobađa tokom alergijske reakcije. Dostupni su u obliku tableta, sirupa i sprejeva za nos.
Kortikosteroidni sprejevi za nos: Smanjuju upalu u nosnim prolazima i efikasni su kod polenskih alergija i alergija na kućnu prašinu.
Dekongestivi: Pomažu u otpušavanju zapušenog nosa, ali se ne preporučuju za dugotrajnu upotrebu.
Kapi za oči: Ublažavaju svrab i crvenilo očiju.
Kreme i losioni sa kortikosteroidima: Koriste se za lečenje kožnih alergijskih reakcija.
Imunoterapija (alergijske vakcine): Ovaj tretman postepeno izlaže vaš organizam malim dozama alergena kako bi se smanjila osetljivost na njih. Može biti efikasan kod alergija na polen, grinje, životinjsku dlaku i ubode insekata.
Edukacija i plan akcije: Važno je da alergične osobe i njihove porodice budu edukovani o alergijama i kako reagovati u slučaju alergijske reakcije. Za teške alergije, lekar može propisati adrenalin (EpiPen) i izraditi plan akcije za hitne slučajeve.
Kontrola okoline:
Redovno čišćenje: Usisavanje sa HEPA filterom, često pranje posteljine na visokoj temperaturi mogu pomoći u smanjenju izloženosti grinjama i životinjskoj dlaci.
Kontrola vlage: Održavanje niske vlažnosti u kući može sprečiti rast buđi.
Izbegavanje alergena na otvorenom: Tokom sezone alergija, pratite koncentraciju polena, držite prozore zatvorene i tuširajte se nakon boravka napolju.
Pažljivo biranje hrane: Detaljno čitajte deklaracije proizvoda i obavestite osoblje u restoranima o svojim alergijama na hranu.
Važno je da se konsultujete sa lekarom ili alergologom za tačnu dijagnozu i individualizovani plan lečenja alergija. Samolečenje može biti nedelotvorno i potencijalno opasno.


