Piše: Mia Pešić Jolović, nutricionista–dijetetičar
Kao mama i nutricionista, jedva sam čekala taj trenutak kada ću svom dečaku predstaviti čarobni svet hrane. U glavi sam imala savršenu sliku – mali šef veselo gricka brokoli i uživa u svakom zalogaju, dok ja gledam s osmehom i ponosom. Ah, kako su planovi često daleko od stvarnosti!
Od očekivanja do realnosti: prvi zalogaji
Kada je došlo vreme za prve zalogaje, bila sam spremna sa svim potrebnim rekvizitima, aparat za kuvanje na pari,blender,posebne šerpice za bebei naravno, punom kuhinjom raznih namirnica. Pripremila sam sve: pire od batata, avokado, čak i domaći sos od paradajza. Ali, umesto da uživa u svakom zalogaju, on je odlučio da je njegovo pravo da se buni. Svaki put kada sam mu ponudila nešto, umesto da mu se oči zasjaje od radosti, usledio je plač koji je mogao da izazove tugu i kod najtvrđeg roditelja.

U tom trenutku, počela sam da se pitam da li sam možda ja kriva za njegovo odbijanje. Je li moja kuhinja postala neprolazna zona? I dok su “mama koleginice” s ponosom pričale kako njihova deca jedu sve što im skuvaju, ja sam bila na ivici da dignem ruke od pripreme hrane jer sve što sam pripremila, na kraju je završilo na mom tanjiru, a ja sam se s pravom pitala gde grešim.
Preokret i pouka: strpljenje pobeđuje
Ali, kao što to obično biva u životu, sve se promenilo u trenu. U jednom danu bez specijlnog razloga,on se pretvorio u malog gurmana! I to ne samo da je počeo da jede, već je jeo i više nego što sam mogla da pripremim! Sva ta hrana koju sam s ljubavlju pravila, odjednom je postala hit. Osećala sam se kao pravi master šef kuhinje!
Praktičan savet: Ako beba odbija hranu, nemojte se obeshrabriti. Ponekad je potrebno više pokušaja. Mirisi, teksture i boje su nove za dete – strpljenje je ključ. Pokušajte nuditi malu količinu hrane više puta, a ne forsirati velike obroke.
I eto, moj mali gurman je prihvatio moju kuhinju, a ja sam ponovo sanjala o svim zdravim navikama kojima sam želela da ga naučim. Iako proces nije bio idealan, shvatila sam da svaki trud i poneka izgorela šerpa vrede, jer na kraju dana, smeh i zajednički trenuci pored stola čine ovu avanturu posebnom.
Drage mame, sledeći put kada se suočite sa bebom koja odbija hranu, setite se – to je normalan deo puta. I možda, samo možda, vaša kuhinja nije loša kao što mislite!


